Realnost je da to nije dostignuće: to je rizik.
Jedemo ispred televizora ili dok provjeravamo mobilne telefone. Koliko puta u restoranu vidite roditelje na telefonima dok im djeca prolijevaju umak po stolnjaku ili bacaju čips na pod? Ili još gore: djeca također imaju uređaj u rukama.
U svakodnevnim šetnjama sa psom, vidim vlasnike pasa kako telefoniraju, provjeravaju društvene mreže ili ćaskaju. Rijetko ko "samo šeta svog ljubimca" kao da mu život ovisi o tome.
Isto važi i za roditelje koji guraju kolica dok im dijete pokazuje i govori: "pogledaj" ili "pogledaj tamo"... a oni nastavljaju buljiti u ekran. Jednog dana, dvogodišnja djevojčica je zamalo pregažena jer njen tata nije mogao skinuti pogled sa svog mobilnog telefona.
Živimo vjerujući da je "multitasking" sinonim za produktivnost; ali nauka je to već opovrgnula: on smanjuje produktivnost; povećava greške i iscrpljuje um.
Prije nekoliko decenija, meditacija se smatrala nečim "hipi" ili ezoteričnim; rezervisanim za one koji su tražili istočnjačku duhovnost ili su izašli iz sistema. Danas je nauka dokazala njene koristi: svjesnost je nezamjenjiv alat za mentalno zdravlje. Osim toga, to je i način za postizanje izvanrednih rezultata.
Sve ove prakse imaju jednu zajedničku stvar: raditi jednu stvar u isto vrijeme; biti potpuno prisutan u onome što radite.
Kada radimo s klijentom, razumijemo da interni tim ne može ulaziti u određene kategorije rashoda ili troškova. Moraju biti operativni, rješavati interne i eksterne krize... a dan i dalje ima samo 24 sata. U teoriji, postoji samo 40 radnih sati sedmično, koje ubrzo zauzmu sastanci i hitne situacije.
U ERA-i živimo po ovom principu: kada preuzmemo projekat, radimo to s apsolutnim fokusom. Ne moramo brinuti o svakodnevnim operacijama, tako da se možemo potpuno posvetiti problemu. Ne pokušavamo istovremeno riješiti probleme s pakiranjem, IT-om i čišćenjem. Svaki stručnjak radi na jednom problemu, detaljno ga proučava i ne staje dok ne pronađe najbolje rješenje.
Izvrsnost se ne postiže radeći sve odjednom, već dobro radeći jednu stvar.
Osjećam se najviše preopterećeno kada pokušavam da se koncentrišem na jednu stvar dok pet drugih stvari zahteva moju pažnju. Onda se sjetim: jedna stvar po jedna... i dišem.
A ti; šta je to jedna stvar koju bi trebao/trebala raditi upravo sada? Kako uspijevaš da se fokusiraš na to?
