Od prividne stabilnosti do upravljanja rizicima: Šta energetske i transportne kompanije moraju naučiti prije 2026. godine

Od prividne stabilnosti do upravljanja rizicima: Šta energetske i transportne kompanije moraju naučiti u budućnosti do 2026. godine

Fernando Vázquez, konsultantski partner u ERA Group

Posljednjih godina, malo je sektora privuklo toliko pažnje kompanija kao energetika i transport. Nakon niza šokova koji su testirali budžete, lance snabdijevanja i operativne modele, 2025. godina je donijela osjećaj djelomičnog olakšanja. Cijene su se u nekim slučajevima ublažile, a ekstremna volatilnost je sada iza nas. Međutim, bilo bi pogrešno protumačiti ovaj scenario kao povratak u normalu.

Gledajući unaprijed u 2026. godinu, pravi izazov ne leži toliko u nivoima cijena koliko u složenosti koja ih okružuje. Energija i transport ostaju ključne kategorije ne samo zbog svog utjecaja na konačni rezultat, već i zbog svoje sposobnosti da pojačaju operativne, finansijske i strateške rizike.

Kada stabilnost više nije sinonim za normalnost

U energetskom sektoru, Evropa je očigledno prebrodila najakutniju fazu krize iz 2022. godine. Cijene električne energije i plina pale su sa svojih vrhunaca i u prosjeku ukazuju na veću stabilnost. Međutim, one su i dalje znatno više nego prije krize i, prije svega, više nego u drugim regijama poput Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj jaz predstavlja strukturni nedostatak za evropsku industriju u visoko konkurentnom globalnom okruženju.

Ovome se dodaje i duboka promjena u energetskom miksu. Rastuća penetracija obnovljivih izvora energije, koji već čine otprilike polovinu proizvodnje električne energije u Evropi, smanjila je ovisnost o fosilnim gorivima, ali je također uvela veću volatilnost cijena. Energija je danas čistija, ali i teže predvidljiva, što komplicira planiranje budžeta i upravljanje rizicima.

U transportu i logistici, 2025. godina je bila manje godina naglih promjena cijena, a više godina prilagođavanja ponašanju tržišta. U cestovnom transportu, relativnu stabilnost pratile su najave umjerenih povećanja cijena za 2026. godinu, uglavnom uzrokovanih inflacijom plaća i višim troškovima održavanja. Gorivo se i dalje tretira kao zasebna doplata, što dodatno doprinosi neizvjesnosti.

Pomorski transport, sa svoje strane, ostavio je iza sebe ekstremne vrhunce prethodnih godina, sa značajnim padovima cijena, iako volatilnost ostaje konstantna. Ovom scenariju doprinosi porast „nearshoringa“ (preseljenje dijela proizvodnje i nabavke na bliža tržišta), što redefinira protok robe i mijenja rizike povezane s međunarodnim transportom. Istovremeno, prijevoznici zauzimaju defanzivnije pozicije, povećavajući dodatne naknade i ograničavajući svoju izloženost, što smanjuje manevarski prostor pošiljatelja.

Učenje donošenja odluka u manje ekstremnom, ali složenijem okruženju

Zajednička lekcija u energetici i transportu je jasna. Pitanje za 2026. godinu više nije samo kako smanjiti troškove, već da li organizacije zaista razumiju gdje su koncentrisani njihovi rizici i kako ti rizici mogu uticati na marže, poslovanje i nivo usluga.

Digitalizacija, vidljivost podataka i diverzifikacija dobavljača više nisu opcionalne inicijative, već su postali osnovni elementi upravljanja. Tretiranje ovih kategorija kao strateških rizika, a ne samo kao budžetskih stavki, omogućit će kompanijama da izgrade otpornost bez žrtvovanja konkurentnosti.

Prividna stabilnost može zavarati. Kompanije koje znaju kako predvidjeti, osigurati povoljne uslove kada tržište dozvoljava i donositi odluke zasnovane na podacima bit će bolje pripremljene za takmičenje u okruženju koje će, iako manje ekstremno nego posljednjih godina, ostati zahtjevno i složeno. U 2026. godini neće pobijediti oni koji najbrže reaguju, već oni koji su prvi shvatili rizike.