Godinama sam mislio da je tajna u mjerenju svega.
Svaki ključni pokazatelj uspješnosti (KPI); svaki trošak; svaki postotak.
Sve dok nisam pročitao knjigu Johna Doerra "Mjeri ono što je važno", tražio sam metodu za organiziranje ciljeva i pronašao nešto mnogo važnije: svrhu.
Knjiga objašnjava OKR-ove (Ciljeve i Ključne Rezultati); način usklađivanja napora s rezultatima. Ali ono što me se najviše dojmilo bila je jednostavna ideja: "Mjerenje bez svrhe je gubljenje puta s savršenom tabelom."
Od tada; svaki put kada pomognem kompaniji da optimizuje troškove ili pregleda procese; zastanem prije nego što otvorim Excel:
👉 Da li je ono što ćemo mjeriti zaista važno?
👉 Da li nas to približava uticaju koji želimo postići ili samo praznom cilju?
Jer mjerenje je korisno; ali samo kada znate zašto.
Da li i vi mislite da ponekad previše mjerimo, a premalo razumijemo?
