Godine 1861, dok se američki predsjednik James Garfield pripremao za ukrcaj u voz, dva puta je upucan. Bio je vrlo popularan čovjek, iako je na funkciji bio tek šest mjeseci. Navodno, predsjednik je odbio imenovati strijelca na političku poziciju jer nije imao potrebne kvalifikacije, iako je bio aktivni član stranke (ovdje, kao što znamo, nedostatak kvalifikacija "momaka" se ne smatra preprekom za politička imenovanja). Ovaj čin osvete imao je oblik dva metka: jedan je okrznuo Jamesovu ruku ne nanoseći nikakvu štetu, drugi je probio njegova leđa, zaglavivši se negdje u njegovom trbuhu.
Najbolji doktori i umovi u zemlji pozvani su da pomognu predsjedniku. Možda ovo ne znate, ali prvi klima uređaj je kreiran ovom prilikom kako bi se ohladila Garfieldova soba - uspjeli su smanjiti toplotu za 11 stepeni, iako uz vrlo visoku cijenu. Međutim, najveći problem s kojim su se suočili bio je identifikacija tačne lokacije metka u predsjednikovom tijelu kako bi ga mogli izvaditi bez nanošenja štete. Jedan od najvećih genijalaca tog vremena, Alexander Graham Bell, na vrhuncu svoje popularnosti, vjerovao je da ima rješenje: u procesu izuma telefona, stvorio je detektor metala sposoban da identifikuje metak.
Kada je Bell približio uređaj predsjedniku, alarm se odmah oglasio. Problem je bio u tome što je uređaj nastavio davati zvuk dok su ga pomicali oko pacijentovog tijela, kao da je cijelo njegovo tijelo sadržavalo metal. Bio je to kvar.
Bellu je trebalo nekoliko sedmica da otkrije razlog svog neuspjeha: uređaj je detektovao metalne opruge u madracu na kojem je ležao predsjednik. Nažalost, bilo je prekasno da se spasi James Garfield, koji je umro dok su doktori tražili metak. Nedovođenje u pitanje pretpostavki imalo je tragične posljedice.
Tokom godina rada sa kompanijama, vidio sam mnogo sjajnih ljudi koji koriste detektore metala na madracima s oprugama.
Raditi stvari zato što su se oduvijek tako radile, koristiti domaća rješenja zato što su "naša", a ne zato što su najbolja. Pogotovo ako su ukupni rezultati kompanije dobri, skloni smo ne dovoditi u pitanje procese. Pozitivni rezultati gotovo neizbježno vode do određene samozadovoljnosti, čak i ako je ona ponekad dobro prikrivena. Kontinuirano preispitivanje pretpostavki je fundamentalno za postizanje uspjeha, a što je još teže, za njegovo održavanje.
Peter Drucker, jedan od velikih gurua menadžmenta, rekao je da je plaćen da postavlja glupa pitanja. A pitanja koja treba postaviti ne nedostaje: o industriji, kompaniji, kulturi, troškovima, kako dobiti kupce, kako prodavati, kako naplaćivati. Ono što najviše nedostaje je hrabrost, pojedinačno i kolektivno, da se postavljaju pitanja koja mogu izazvati naš način razmišljanja.
U ovim turbulentnim vremenima, kompanije će primiti mnogo više od dva pokušaja. Koliko će ih preživjeti korištenje detektora metala u madracima s oprugama?
