"To nije moj odjel."
Pet riječi koje tvrtke koštaju više od bilo kojeg lošeg ugovora.
U svom radu to stalno vidim:
→ Nabava kupuje po cijeni. Operacije plaćaju skrivene troškove.
→ Financije presijecaju granicu. Prodaja gubi alat kojim je sklapao poslove.
→ Svi ostvaruju svoje KPI-jeve. Tvrtka i dalje troši novac.
Svaki tim radi svoj posao. Nitko ne radi posao - videći kako je sve povezano. Silosi ne šalju račune. Ali svugdje pronalazim njihov trošak: duplicirani dobavljači, tri odjela koja plaćaju isti softver, odluke optimizirane za jedan stol, a plaćene od strane drugog. Rast ne stagnira zato što ljudi rade premalo. Stagnira zato što je trud fragmentiran.
Moje pitanje svakom direktoru kojeg susrećem: kada ste zadnji put pogledali troškove po odjelima - ne unutar njih?
