"To nije moj odjel."
Pet riječi koje kompanije koštaju više od bilo kojeg lošeg ugovora.
U svom radu to stalno viđam:
→ Nabavka kupuje po cijeni. Operacije plaćaju skrivene troškove.
→ Finansije presijecaju granicu. Prodaja gubi alat kojim je sklapao poslove.
→ Svi ostvaruju svoje KPI. Kompanija i dalje troši novac.
Svaki tim radi svoj posao. Niko ne radi posao - videći kako je sve povezano. Silosi ne šalju fakture. Ali svuda pronalazim njihove troškove: duplirani dobavljači, tri odjeljenja koja plaćaju isti softver, odluke optimizirane za jedan sto, a plaćene od strane drugog. Rast ne stagnira zato što ljudi rade premalo. Stagnira zato što je trud fragmentiran.
Moje pitanje svakom generalnom direktoru kojeg sretnem: kada ste posljednji put pregledali troškove po odjeljenjima - ne unutar njih?
